Ako prve zapise kajkavskih duhovnih i svjetovnih pjesama donose rukopisne pjesmarice, pisane od 16. do sredine 19. stoljeća, začetke usmene proze valja tražiti u pisanim djelima kajkavskih propovjednika iz 17. i 18. stoljeća. Razlika je ipak u činjenici što je cjelokupna kajkavska književnost u stihovima kroz tristo godina stvarana po načelima zajedničke, nepisane, ali sveprisutne poetike, tako da su primjeri pisane poezije vrlo lako prelazili u usmenu književnost i obratno. Zato je pojava spuštenih kulturnih dobara u starijoj kajkavskoj poeziji češća nego u drugim europskim literaturama. Nasuprot tome, propovjednici su morali uvažavati spoznajne mogućnosti svojih vjernika, pa su primjere iz propovijedi i stilski i sadržajno prilagođavali s...